Većina od nas nikad nije čula da je krajem 19. stoljeća,za potrebe eksploatacije glasovitih “Žutičkih” hrastova,kroz šumu Žuticu prolazio industrijski kolosijek koji je povezivao Žuticu s “utovarnom postajom” Širinec,od kuda su naši hrastovi utovareni rukama “deanovaćkih težaka” putovali u Francusku.Tragovi pruge vidljivi su i danas.
Pročitajte kako ova teška vremena i događaje s kraja 19.stoljeća opisuje Josip Badalić u svojim Moslavačkim razglednicama.
 
 

Stara Žutica ,s njenim stoljetnim hrastovima (vrhunska hrastovina na pariškoj burzi) prodana je koncem minulog stoljeća posredstvom “domaće našićke” nekoj francuskoj tvrtki i izvezena tek sagrađenom lonjskopoljskom željeznicom (putem izgrađena ad-hoc industrijskoga kolosijeka Žutica-Širinec) u Francusku.
Taj izvoz,napose,željeznički utovar u Širincu mamutskih žutičkih balvana rukama mojih “deanovečkih tovaraša” – žive i danas u mome sjećanju,njihova ekipnog utovarivanja balvana (čistih ko led) uz zborne poklike “tovarača”: Ho-ruk! Ho,krampf,ho,još-itd.
Bio je to u stvari neveseo sprovod dragoga žutičkog mrtvaca,dobročinitelja cijeloga niza donjomoslavačkih sela s rubova Žutice.
Ali moralo se stisnutih zubi surađivati s izvoznikom:jedinstvena prilika da se dođe ,u ono khuenovsko doba do skupe austrijske forinte na našem tlu…
O svemu tome danas šute mlad žutićke aleje,koketno nam namigujući svojim gotovo desetak metara visokim vršcima mladih hrastića,jalšića,bukvića,grabrića…
Ukratko:biološka smjena rastlinskih generacija

.

Autor članka: Zoran Ožetski