Rijeke,mrtvi rukavci i bare

Šuma Žutica spada u poplavno područje Lonjskog polja.S južne strane omeđena je starim tokom rijeke Lonje i umjetnog kanala Lonja-Strug ,dok istočnom stranom šume protječe rijeka Česma.Stara Lonja proteže se Žuticom u dužini oko 10 kilometara ,dok je doticaj s rijekom Česmom u dužini od oko 5 kilometara.Tok stare Lonje na više mjesta presijeca umjetni kanal Lonja-Strug .Kanal Lonja-Strug dugačak je oko 21 kilometar,započinje ustavom na rijeci Savi  kod mjesta Prevlaka,a završava spojem sa rijekom Česmom.To mjesto spajanja nalazi se na samom rubu  šume Žutice, lokalni stanovnici nazivaju ga “glava”.Sedam kilometara od “glave” rijeka Česma spaja se sa današnjim tokom rijeke Lonje ,u blizini mjesta Stružec.Vodena staništa šume Žutice sastoje se od stalnih ili povremenih voda stajačica, povremenih i sporih vodotokova, kanala i područja obrasla trskom, rogozom i raznim vrstama šaševa.Sva navedena staništa vrlo su bogata značajnim biljnim i životinjskim vrstama.

Bare

Bare su područja pokrivena plitkom vodom kroz koju sunčeva svjetlost prodire do dna. Zbog velike količine svjetlosti dno bare prekriveno je biljkama. To pogoduje razvoju algi koje predstavljaju hranu sitnim životinjicama kojima se hrane veliki vodeni kukci i njihove ličinke. Velik broj kukaca predstavlja izdašan izvor hrane pticama, gmazovima i vodozemcima koji žive među vodenim biljem ili u blizini bare.Bare i plitka jezera u prirodi imaju relativno kratak životni vijek.Pomalo ih zatrpava sediment te postaju sve plići i sve manje površine.Tako jezera vremenom postaju bare, a one u tlo prekriveno biljem. To je prirodan proces koji može trajati stotinama, pa i tisućama godina.

Rukavci

su među najvažnijim staništima nizinskih rijeka. Odvajaju se od glavnog toka i teku zasebno, sve dok se ponovno ne spoje s maticom. Nastaju bilo kao odvojci rijeke, bilo kao stari meandri kroz koje rijeka još uvijek teče.Spora voda kao i bogata vegetacija privlače ribe u rukavce (i mrtvice). U svibnju i lipnju većina šaranki i štuka ulaze u rukavce i mrtvice i ondje se mrijeste. Čaplje, vodomari iostale ptice hrane se njima. Rukavce su prigrlile i žabe, zmije bjelouške, rode i drugi organizmi.  Neki od njih ovamo dolaze samo na kratko vrijeme, primjerice čaplje radi hranjenja, neke poput žaba dođu na razmnožavanje, a neke su stalni stanovnici.

Mrtvice

Nakon što rukavac izgubi posljednju sponu s maticom i kada prestane teći, rađa se mrtvica (mrtvaja ili mrtvi rukavac). Najčešće je polukružnog oblika koji je naslijedila od riječnog meandra. Nizinska rijeka za sobom ostavlja takve mrtvice, tragove negdašnjeg toka, koje nije teško raspoznati ako se gleda iz zraka po njihovoj obično zagasitijoj boji. Premda su mrtvice odsječene, visoke vode mogu ih posjetiti u vrijeme poplava, pročišćujući ih i opskrbljujući vodom, ali je njihova sudbina već zapisana: one će se postupno zatrpavati i polako krenuti put kopna. Prirodan je to proces koji zahvaća sve plitke stajaćice, a zove se eutrofikacija. Svjetlo dopire gotovo do dna i tako je omogućena fotosinteza u cijelom stupcu vode. Močvara je sve plića, slobodne vode sve je manje. Uskoro vrbe, johe i šaševi počinju osvajati jezero. Nakon mnogo godina zavladat će šuma i cijeli ciklus će se vrati na početak, dok opet rijeka ne “dogmiže” meandriranjem i tada priča kreće iznova.U kojem god stadiju bila, mrtvica je prava močvara. Trska, lopoč i ostalo močvarno bilje buja. Mrtvice su hranilišta, ali i gnjezdišta mnogim pticama močvaricama. Ribičima su pak zanimljivije ribe kojih u mrtvicama ima zaista mnogo. Najčešće nalazimo tipične slatkovodne ribe poput šarana ili štuke.