Čudesna šuma Žutica

Šuma Žutica prostire se u zoni poplavnog područja Lonjskog polja i spada u nizinske poplavne šume.Kao takva predstavlja cjelovite komplekse hrastovih i jasenovih sastojina.Čovjek je od najstarijih vremena živio nerazdvojno s njom. Tu je nalazio mogućnost lova, sabiranja plodova, povoljan prostor za ispašu i žirenje blaga,a krčenjem šume čovjek je dolazio do svježeg poljoprivrednog tla.Kao i svaka poplavna šuma nizinskog pojasa,i šuma Žutica je svojim nastankom,životom i razvojem vezana uz vodu.
 


U društvu mojih suseljana,deanovačkih ribiča,gazio sam počešće u mojim momačkim danima ta crna Žutičina tresetišta ,noseći u torbi ribički plijen pohvatan sad mrežom sad rukom u prvom redu riblju “demokraciju” sitne karase ,a samo usput po kojeg omatorjelog šarana,štuku ili soma.

Tako je Žuticu nakon proljetnih poplava, u svojim Moslavačkim razglednicama opisivao Josip Badalić
 

Porijeklo imena i geografski položaj

Ime “Žutica” najvjerojatnije potječe od naziva grma velika žutilovka. U širem smislu spada u nizinu zapadne Posavine. Od Zagreba je udaljena oko trideset kilometara i smještena je u četverokutu između gradova Ivanić-Grad, Popovača, Sisak i Velika Gorica, od kojih je najbliže Ivanić-Gradu. Šuma Žutica je poligonalnoga oblika, prosječne dužine oko 12,5 km i prosječne širine 6 km. Na sjeveru šume nalazi se selo Krčevine, na sjeveroistoku Hrastilnica i Johovec, na istoku Vezišće i Okoli, jugozapadno su Sava,Mahovo i Martinska Ves, na zapadu Trebarjevo i Luka i sjeverozapadno Dubrovčak. Većinu vanjskih međa čine prirodni ili umjetni vodotoci, pa su jasno uočljive. Najznačajniji od njih su: rijeka Česma, odteretni kanal Lonja-Strug i Stara Lonja s potokom Černec, te lateralni kanal Deanovac. Riječni tokovi i oborine utječu na poplavne i podzemne vode, a svi oni uz obilježja reljefa imaju značajnu ulogu
na rasprostranjenost i opstanak ove poplavne šume.
 
Kako je poplave opisivao Josip Badalić ?
 


Kad bi se pak za preobilnih proljetnih ili jesenskih kiša rječice razlile i stvarale prava jezerca onemogučujući svojim poplavnim vodama svako kretanje,odnosno lov za hranom odabranijom divljači,srnjacima i divljim svinjama,pa i zečevima,nagrnula bi sva ta ugrožena divljač,u đuture na rijetke terenske uzvisine da bi se spasila od utapanja u plavljenim žutičkim nizinama

 

Poplavna šuma

Žutica je prva retencija nizvodno od Zagreba sa ciljem zaštite Siska i ostalih naselja uza Savu od poplava tijekom visokih vodnih valova rijeke Save. Tijekom visokih vodnih valova u Žuticu se na ustavi Prevlaka ispušta i do 450 m3 /s. vode. Količina vode koja se upušta u retenciju Žutica tijekom poplave je do 65 milijuna m3 vode.

Poplavne šume – općenito

Poplavne šume rastu uz obale rijeka, u njihovoj neposrednoj blizini, na riječnim otocima, sprudovima, u manjim ili većim depresijama, koritima bivših vodotoka i periodično se poplavljuju. Veoma su izražajnih razvojnih procesa koji se očituju u stalnim promjenama u tlu, ali i na vegetaciji. Jednu šumsku zajednicu nakon određenoga vremena i kulminacije njezina razvoja zamjenjuje druga, u načelu složenija i zahtjevnija prema uvjetima staništa. Položaji i obale rijeka također se često mijenjaju.Voda, u prvom redu poplavna, određuje život šume:vrstu drveća, njezin izgled i raspored, vrijeme životnih manifestacija, veoma često određuje čitav prirodni slijed.Dogodi se, primjerice, da za suših godina u riječnim koritima nastaju sprudovi i na njima malati vrba i topola,pa nakon visokih voda bivaju premješteni na drugo mjesto ili potpuno razoreni. Obala se stalno erodira, sedimenti se nanose u šumske sastojine i sve uvjetuje veoma bogatu floru i faunu. Po svome bogatstvu, fizionomiji,teškoj prohodnosti, brojnim isprepletenim penjačicama i gustim grmovima te šume pripadaju najraznovrsnijim šumama na europskom kopnu.
 

Pašnjaci na rubu šume

Na južnom odnosno jugozapadnom dijelu šume Žutice nalaze se dva pašnjaka na kojima se stoka napasa na način kao što se to radilo nekad davno.Vjerojatno ne postoji stanovnik okolice Ivanić-Grada ili Križa koji nije čuo za pašnjak “Gospođica” ili pašnjak “Behec”.