








Na južnom odnosno jugozapadnom dijelu šume Žutice nalaze se dva pašnjaka na kojima se stoka napasa na način kao što se to radilo nekad davno.Vjerojatno ne postoji stanovnik okolice Ivanić-Grada ili Križa koji nije čuo za pašnjak “Gospođica” ili pašnjak “Behec”.Pašnjake i šumu u dužini od 10 kilometara razdvaja stari tok rijeke Lonje .S druge strane pašnjaka nalazi se umjetni kanal Lonja-Strug .Oba pašnjaka spadaju u poplavno područje rijeke Lonje.Veliki pašnjaci i vlažne livade u dolini Save su od posebnog interesa. Prije masovne transformacije europskih poplavnih ravnica, složeni sustav korištenja poplavnih područja, šuma i travnjaka bio je raširen po cijelome kontinentu.
Danas taj arhetipski način stočarenja s miješanim krdima svinja, stadima konja, krava, gusaka više nije moguće pronaći nigdje osim u Posavini. Pašnjaci vlažnih staništa Posavine, uzduž pritoka Odre, Lonje, Struga i Sunje, pružaju uvid u tipičan europski krajolik koji se razvijao tijekom mnogih staoljeća. Stare pasmine domaćih životinja kao što su turopoljska svinja i posavski konj stvorene su od lokalnih stočara s ciljem korištenja područja na najekonomičniji način. Tradicionalni obrazac uporabe zemljišta, povezan s poplavljivanjem i kompleksima nizinskih šuma, predstavlja vitalni element velikog ekološkog potencijala područja.
Slobodna ispaša stoke na nizinskim poplavnim pašnjacima i šumama bila je slika tipična za cijelu srednju Europu do druge polovice 19. stoljeća. Danas se ta slika očuvala gotovo jedino na području Posavine, u Lonjskom, Odranskom, Mokrom, Poganovom, Sunjskom i Črnec polju. Naši ljudi stoljećima žire svinje i napasaju stoku u Mokrom polju