Dabrovi u hrvatskoj

Životinjski svijet u Hrvatskoj bogatiji je od 1996. godine za još jednu životinjsku vrstu. Bez prevelike pompe, tiho i samozatajno u Hrvatskoj je nastanjen najuspješniji i najbolji “arhitekt” među životinjama – dabar. Ukoliko ste pomislili da je ovo prvi put da dabrovi obitavaju na području hrvatskih voda, prevarili ste se. Prije više od jednog stoljeća, na području Posavine obitavala je autohtona populacija dabrova o čemu svjedoče pisani podaci, ali i nazivi pojedinih lokaliteta – Dabrovine.
Razlozi nestanka dabrova sa tih područja nažalost nisu točno utvrđeni, no spominje se više uzroka poput prekomjernog lova (zbog veoma kvalitetna dabrova krzna), pojave bolesti i prirodnih nepogoda koje su uništile (naročito mlade) dabrove i dr. Takva sudbina dabrove nije zadesila samo u Hrvatskoj, već i na području cijele Europe, ali i Sjeverne Amerike gdje je, procjenjuje se, nekada živjelo i preko 200 milijuna dabrova. Mnogobrojni ljubitelji životinja i organizacije za zaštitu životinja prepoznali su kriznu situaciju te je pravovremeno dan znak za uzbunu. U mnogim zemljama doneseni su zakoni o zaštiti pojedinih životinjskih vrsta i zakoni o lovu, a jedna od tih zemalja je i Hrvatska. U Hrvatskoj se, prema odredbama Zakona o lovu, dabar tretira kao divljač, ali istovremeno, na temelju Pravilnika o lovostaju je zaštićena životinja i tijekom cijele godine zabranjen je lov na dabrove, te je Zakonom predviđena i vrlo visoka kazna (oko 6000 €) za prekršitelje. No, postavlja se pitanje kako su se dabrovi ponovo nastanili u Hrvatskoj?

Povratak dabrova u Hrvatsku

Inicijativa za povratak dabrova u Hrvatsku potekla je sa željom Bavarske vlade da na neki način pomogne mladoj i ratom uzdrmanoj Hrvatskoj, te je u tu svrhu odlučila pomoći oživjeti životinjsku vrstu koja je nekada živjela na tim područjima. Suradnika u toj nakani našla je u Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na čelu s dr. Marijanom Grubešićem voditeljem tada pokrenutog projekta “Dabar u Hrvatskoj”. Upravo na ovom primjeru uočavamo da pravi lovci itekako vode brigu o divljači i zaštiti okoliša, jer je dr. Grubešić profesor lovstva. Prije samog dovođenja dabrova u Hrvatsku, valjalo je prethodno odabrati najpogodnije mjesto za njihovo puštanje i prvotnu nastambu. Stručnjaci iz Njemačke i Hrvatske izašli su na teren u potragu za veoma specifičnim područjem koje bi svojim uvjetima u potpunosti odgovaralo dabrovima i njihovom načinu življenja.

Dabar u šumi Žutici

Osim gusto umreženih vodenih tokova, kanala koji su potrebni dabrovima za komunikaciju i hranu, za dabrove je važno i da taj prostor bude ekološki čist jer veći dio života provode u vodi, te bi im zagađena voda stvarala velike probleme pri ishrani i reprodukciji. Imajući u vidu sve te specifičnosti, njemački su stručnjaci odabrali nekoliko potencijalnih lokacija uz rijeke Česmu, Lonju i Dravu. Kao posebno povoljna lokacija uočena je Žutica, mjesto 40-ak km udaljeno od Zagreba, u blizini Ivanić Grada, poznato kao jedno od najstarijih i najvećih nalazišta nafte u Hrvatskoj iz kojeg INA-Naftaplin već više od trideset godina crpi naftu. Samom odabiru ove lokacije za provedbu Projekta povratka dabrova pridonio je i ekolog dr. Zdravko Špirić, uočivši da je to najbolja ocjena i izravni pokazatelj vrlo odgovornog odnosa stručnjaka INE-Naftaplina na očuvanju prirode i čovjekova okoliša. Na lokalitetu Žutica dabrovi su dopremani i puštani u 9 navrata počevši od 1996. godine kada su puštene dvije jedinke, jedan mužjak i jedna ženka. Narednih godina dopremani su novi dabrovi, da bi se posljednjom dopremom 1998. godine zaključio broj puštenih jedinki. U te tri godine iz Bavarske je dopremljeno, a na području Žutice pušteno 47 jedinki dabrova od čega su 24 ženke. Krajem 1997. godine dopremljeno je i u rukavce Drave kod Legrada pušteno 29 dabrava, a u ožujku 1998. godine dopremljeno je još 9 dabrova i pušteno u šumu Česma pokraj Siščana.

Redovitim provjerama i praćenjem kontrolira se razvoj i prilagodba dabrova na novi teritorij. Pri posljednjoj takvoj provjeri ustanovljeno je da se broj dabrova od 1998. godine utrostručio što je dokaz da su se dabrovi u potpunosti udomaćili u Hrvatskoj. Kako dabrovi po svojoj prirodi veoma drže do vlastita teritorija življenja gdje na jednom mirisno označenom teritoriju nema mjesta za druge dabrove, prisiljeni su na stalne migracije. Interesantan je podatak da se dabrovi obično sele nizvodno, dok je u Hrvatskoj zabilježeno nekoliko slučajeva da to čine uzvodno što je presedan i prigoda za novi izlazak stručnjaka na teren i rješavanja te enigme.
U proteklom razdoblju mnogi su se uključili u praćenje dabrovih putova i njihovih staništa, a posebno mladi i lovci, čime pomažu ekološku akciju “Dabar u Hrvatskoj”. Uočite li tijekom svojih šetnji u prirodi tragove dabra ili njihove nastambe uključite se u ovaj projekt i javite svoja opažanja Šumarskom fakultetu u Zagrebu ili nama.
Projekt “Dabar u Hrvatskoj” zavređuje pažnju svih nas. Mnogi stanovnici Varaždinske županije odazvali su se na “SOS za dabra” i tako pomogli spašavanju njihovih staništa ugroženih uređivanjem rijeka Plitvica i Bednja.

 

Nekoliko crtica o dabru

-fizičke karakteristike: dužina: do 1 m, težina: 20-30 kg
-životni vijek: 20-30 godina
-prehrana: biljojed, preferira travolike biljke, a posebne delicije su mu djeteline, trske maline i vodene biljke
-osobito je prepoznatljiv po snažnim prednjim zubima pomoću kojih za svega nekoliko sati može presjeći drvo promjera 25 cm -pod vodom može izdržati jednim udisajem i do 15 min
-s obzirom da spolni dimorfizam nije izražen i ne može se samo promatranjem na distancu odrediti o kojem se spolu radi, jedan od oblika raspoznavanja spola je i boja izlučevina, ukoliko je ona tamna, riječ je o mužjaku, a ako je svijetla, tuda je prošla ženka
-najdužu branu dabrovi su izgradili u Americi i iznosila je 67 m
-parenje: prethodno parenju dabar, kao pravi romantičar, izvodi pravu ljubavnu igru praćenu glasanjem, veselim pljuskanjem po vodi, zajedničkim plivanjem i ronjenjem, te izlascima na obalu koji se ponavljaju sve dok očarana dabrica konačno da svoj pristanak za početak parenja.
Tekst:Branimir Markač